052 / 776 131  •  052 / 776 349

Venerdì, 26 Luglio 2013 00:00

Općenito o Grožnjanu

Scritto da

Grožnjan je vjerojatno dobio ime zahvaljujući svom smještaju na kamenom brežuljku, latinski zvanom Grisium, a odatle antičko ime Graeciniana, odnosno Grisignana. Smješten je na 289 metara nadmorske visine. Iz Grožnjana se pruža predivan pogled na dolinu rijeke Mirne na jugu, a prema istoku na Motovun i Učku.

Na zapadu pogled seže sve do mora. GROŽNJAN je sa sjevera i sjeveroistoka okružen nešto višim brežuljcima na kojima se nalaze sela Vrh Roman i Peroj, odnosno Pertići i Kalčini.

Bez obzira na svoje nesumnjivo romansko porijeklo, Grožnjan je u pisanu povijest ušao kao kaštel (Castello) i danas prepoznatljivih obrisa.

U grad se ulazilo na dvoja vrata, Velika i Mala. Velika vrata postoje danas, a u prošlosti su bila opskrbljena pokretnim mostom kao dijelom obrambenih zidina koje su štitile kaštel od vanjskih neprijatelja. Mala vrata sa zapadne strane nisu sačuvana, no ovdje još uvijek stoji venetski stup na kojem se danas vijori općinska zastava.

Raspored kuća tipično je srednjovjekovan, a dominantni stilovi građenja koji se mogu vidjeti na nekim reprezentativnim građevinama renesansni su (gradska lođa) i barokni (župna crkva svetog Vida, Modesta i Krešencije).

Od samog svog nastanka u feudalno doba, kaštel je GROŽNJAN s pripadajućim mu teritorijem bio pretežno usmjeren na poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju, a dolaskom Venecije i na trgovinu drvom i ribarstvo.

GROŽNJAN je smatran primorskim mjestom sve do XIX. stoljeća. Najviše su uspijevale žitarice, vinova loza i masline. Grožnjansko područje obilovalo je pašnjacima na kojima se uzgajala krupna stoka, a mnoge livade za pašu iznajmljivale su se stranim stočarima. Uzgajala se i sitna stoka, tj. ovce, koze, svinje i perad.
Luka Baštija, koja je služila za odvoz poljoprivrednih proizvoda i drvne građe za venecijansko brodogradilište, te dovoz razne trgovačke robe koju su trgovci dovozili s raznih strana, bila je vrlo značajna za  GROŽNJAN.

Od grožnjanskih obrtnika isticali su se mlinari, pekari i prodavači kruha, mesari. Kovači su djelovali po potrebi. Prva javna gostionica otvorena je 1358. godine. Nakon zadnje epidemije kuge, 1630. godine, područje Grožnjana nastanili su obrtnici iz Karnije – zidari, klesari, krojači, postolari, kolari i drugi.

GROŽNJAN je od samog početka venecijanske uprave posjedovao vlastiti fontik, odnosno skladište žitarica i brašna koje je za grožnjansko područje bilo vrlo važno u doba oskudice (kareštije). Inače, seljaci iz grožnjanske okolice mljeli su svoju pšenicu u dvama državnim mlinovima i niz manjih, privatnih na pritocima Mirne.

Za grožnjansku je poljoprivredu XVIII. stoljeće bilo posebno važno jer su venecijanske vlasti poticale razvoj vinogradarstva i maslinarstva, što dokazuju podaci o odličnoj kvaliteti vina, posebno crnog namijenjenog za tržište i podaci o brojci uljara na grožnjanskom području koja se, prema potrebi, kretala od 5 (1781. godine) do 8 (1796. godine).

Ratarstvo, stočarstvo i obrtništvo, povezani s trgovinom preko luke Baštije, bile su dominantne privredne djelatnosti na Grožnjanštini sve do prodora kapitalističkih odnosa proizvodnje, pa čak i tijekom njih.

Kapitalizam je prouzročio svekoliku pauperizaciju seljaštva i stvaranje tankog sloja bogatih  seoskih posjednika na selu, a to je izazvalo veliku zaduženost seljaka. Razvojem robne proizvodnje, modernizacijom prometa i veza te povećanom robnom razmjenom, razvijaju se i seoska srednja i gradska buržoazija, pa valja spomenuti izgradnju istarske željeznice koja je povezivala Divaču s Pulom.

Puštena je u promet 1876. godine. Izgradnja Parenzane bila je lokalno značajna. Uskotračna željeznica puštena u promet 1902. godine, povezivala je Trst i Poreč, a na području Grožnjanštine prolazila kroz Grožnjan, Kostanjicu i Završje. Parenzana je doprinijela povećanju robne razmjene, a time su se poboljšale perspektive poljoprivrednih proizvođača, lokalnih trgovaca i obrtnika. Mnogi su pronašli i svoje prvo zaposlenje.

Osobito ako to razdoblje usporedimo s predratnim, I. svjetski rat i početak fašističke vladavine u Italiji negativno su se odrazili na razvoj Grožnjanštine, kako u političkom (ukidanje institucija demokratskog odlučivanja i trajno odnarođivanje slavenskog stanovništva), tako i ekonomskom smislu (oduzimanje zemlje sitnim posjednicima i seljacima na javnim dražbama, velika zaduženost poljoprivrede i uvođenje ekonomskih povlastica po političkom ključu).

Pad fašizma u Italiji 8. rujna 1943. godine značio je za Istru početak oružanog ustanka protiv nacizma koji se na istarskom tlu odupirao sve do konačne propasti u svibnju 1945. godine.

Stanovništvo Grožnjanštine izravno se uključilo u borbu protiv novog okupatora osnivanjem grožnjanskog partizanskog bataljona 9. rujna 1943. godine. Nove poteškoće za Grožnjanštinu nastale su po oslobođenju 1945. godine.

Međunarodne i domaće okolnosti, nastale stvaranjem nove jugoslavenske države nakon II. svjetskog rata, prouzročile su Grožnjanštini neviđen egzodus stanovništva usporediv s mnogobrojnim epidemijama kuge koje su, počevši od XIV. stoljeća nadalje, u više navrata zahvaćale GROŽNJAN i njegovo područje.

GROŽNJAN je danas Grad umjetnika osnovan 1965. godine. Od 1969. godine u njemu djeluje i Kulturni centar Međunarodne federacije Muzičke omladine, odnosno današnji Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži. Njihovo djelovanje uvelike je promijenilo značenje Grožnjana i učinilo ga prepoznatljivim umjetničkim i kulturnim odredištem svjetskih razmjera.

GROŽNJAN i pripadajuća mu veća naselja (Kostanjica, Završje, Antonci, Makovci, Šterna, Kuberton, Vrnjak i dio Bijelih Zemlji) danas čine Općinu koja je ponovno osnovana 1993. godine.

Pubblicato in Povijest
Venerdì, 26 Luglio 2013 00:00

Povijest Grožnjana

Scritto da

Prema mišljenju poznatog tršćanskog povjesničara Fulvia Salimbenija, prozboriti o malom gradiću ne čini povijest, odnosno ne doprinosi ničem novom u njoj. No, on nas istovremeno podsjeća na povjesničara Armanda Saporija koji tvrdi da je povijest sve što se zbiva, pa tako i zbivanja u vezi s malim mjestima. Ako ona i nisu utjecala na smjer nacionalne i regionalne povijesti, ipak su posljedica magistralne povijesne matice.


GROŽNJAN
se potpuno uklapa u ova razmišljanja o povijesti, no mi se ipak smjelo usuđujemo tvrditi da su specifičnosti teritorijalnog položaja, teritorija kao izvora životnih resursa i značenje lokalnog autohtonog stanovništva, njegovi običaji i mentalitet, bitne odrednice njegove sudbine tijekom burne i neponovljive prošlosti.

Veliki povijesni narodi koji su određivali smjer povijesnih zbivanja uvelike su utjecali i na lokalnu povijest istarskog mikrokozmosa, ali to ni u kojem slučaju ne umanjuje značenje malih gradova kao polaznih točki za originalnost i neponovljivost lokalnih zbivanja kao jedinstvene epizode u sklopu europskog povijesnog makrokozmosa.

GROŽNJAN je, upravo zahvaljujući nepresušnoj energiji svojeg stanovništva čija su mu svekolika opredjeljenja udahnjivala dušu opstanka bez obzira na prevrtljivost makropovijesnih zbivanja, preživio sva povijesna razdoblja.

GROZNJAN danas diše novim plućima. Nova generacija prihvatila je brigu o njegovim perspektivama čije su nezaobilazne odrednice umjetničko stvaralaštvo njegovih novih stanovnika i privređivanje dijela lokalnog autohtonog stanovništva na temelju poljoprivrede, agroturizma i drugih vrsti turizma te zanatstva, male privrede i trgovine.





Pubblicato in Povijest
Venerdì, 19 Luglio 2013 00:00

Općinsko Vijeće i Načelnik

Scritto da

Načelnik Claudio Stocovaz, zamjenik načelnika Peter Pucer i zamjenica načelnika Sanja Biloslav




Konstituirajuća sjednica Općinskog vijeća održana je 21.06.2017. Za predsjednika je izabrana Roberta Veroneze, a za zamjenika predsjednika Loreno Ferenac.

Članovi vijeća su: Đino Antonac, Ketrin Antolović Dešković, Mauro Gorjan, Gracijano Kert, Edo Pincin, Čedomir Poljak i Kristian Pucer.

Pubblicato in Groznjan
Venerdì, 19 Luglio 2013 08:20

Akti i dokumenti

Pubblicato in Općinska uprava
Venerdì, 19 Luglio 2013 08:18

Uvod načelnika

Scritto da

Dobrodošli u drevni Grožnjan, najbolje očuvani gradić u unutrašnjosti Istre.


Grožnjan je u cijelosti zaštićen kao spomenik kulture sa bogatom tradicijom i poviješću, a u zadnjih 36 godina međunarodno je priznat i poznat kao značajni kulturni centar. Raznoliki i visokokvalitetni kulturni programi- majstorski tečajevi i koncerti, kvalitetne selektirane izložbe, festivali i mnoge druge manifestacije, kao i prisustvo mnogobrojnih umjetnika koji tu stalno ili povremeno žive i rade doprinose da se Grožnjan sve više kulturno uzdiže, te svakom posjetitelju omogućuje da izabere nešto za sebe.

Na desetak kilometara od mora možete uživati u miru i ljepotama Zelene Istre. Grožnjanština je ekološki sačuvano područje, bogato raznovrsnom florom i faunom i prirodnim znamenitostima. Blaga klima i pogodni mikroklimatski uvjeti pogoduju proizvodnji visokokvalitetnog maslinovog ulja i kvalitetnih vina, pogotovo crvenih. U agroturističkim objektima nudi se zdrava tradicionalna hrana. Mogućnost smještaja nudi se u malim privatnim objektima. Grožnjan je poznat kao otvoreni višejezični, višekulturni gradić, ali isto tako i kao mjesto koje ponosno čuva kulturnu tradiciju svoga kraja. Pozivamo Vas da nas posjetite. Vjerujemo da nećete ostati ravnodušni i da ćete se ugodno osjećati u našoj sredini. 

Dobrodošli u Grožnjan.

Pubblicato in Groznjan

Komunalni sustav

Pubblicato in Zahtjevi i obrasci
Giovedì, 18 Luglio 2013 11:11

Završje

Scritto da

Sred laporasto-pješčaničkog pobrđa kojim na jugu, između Grožnjana i Oprtlja, završava Kras, ugnijezdilo se na 240 metara visokom brijegu Završje. Bilo je to oduvijek poljoprivredno mjestašce obrađenih njiva, maslinika i voćnjaka, ali štavila se tu i goveđa koža za izradu obuće. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.

Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.

Danas se nalazi u pariškome Louvreu. Gotička pokaznica potječe iz 1849., a na njoj su prikazani Djevica Marija, sv. Ivan evanđelist i Krist koji izlazi iz groba. Do crkve smješten je veličanstveni kaštel Završje, sagrađen u 11. stoljeću i poznat kao palača plemenitih Contarinija. U unutrašnjosti se nalazi kućica na kojoj čitamo natpis "Hosteria di Valentino Valle". Sagrađena je 1579. Pred sjevernim vratima sagrađena je velika crkva sv. Ivana i Pavla, nova župna crkva, obnovljena 1792. Krase je četiri lezene, a apsida je kružnog oblika. Ima pet oltara i bogato je ukrašena.

 

Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre.

Uz nju je 1885. otkrivena nadgrobna ploča na kojoj se spominju razne povijesne ličnosti.  Drevno ime ovog srednjovjekovnog gradića čuva se u talijanskom obliku Piemonte. Pod njime je poznat još od 1102., kada ga je istarski markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. U dokumentima iz 1341. i 1508. spominje se kao Pyamont ili Poymont. Nijemci su ga 1427. nazvali Pemund. 1300. Završje je pripadalo pazinskim grofovima. Zatim ga zauzima Venecija, koja se morala oduprijeti hrvatskim jedinicama krčkoga grofa. 1360. Završje su bezuspješno napale tršćanske snage patrijarha Lodovica de' Della Torrea i njihova biskupa Negrija, budući da su ovi u to doba bili u ratu s pazinskim grofovima. 1374. mjesto dolazi pod Austrijsku vlast i biva uzdignuto na položaj feuda.

Na njegovom je čelu sada kapetan, ima zasebnu upravu, vlastiti urbar i načelnika.                             U to vrijeme, krajem 14. stoljeća, započinje polagano doseljavanje hrvatskih porodica na to područje. Gospoštiju Završje austrijske su vlasti ustupale uz godišnju pristojbu, pa su se tu izmijenili mnogobrojni vlasnici. Nakon 1412.  Završje je više puta napadala Venecija, tijekom ratova koje je vodila protiv Mađara, Turaka i Austrijanaca. To je potrajalo do 1511., kada ga je i službeno zauzela. Pripojenje je međutim ratificirano tek Wormskim mirom. 1530. gospoštija Završje stavljena je u Veneciji na dražbu i dodijeljena Giustignanu Contariniju.

Njegovi nasljednici držali su ga do 19. stoljeća. Tada je potpao pod Napoleonovu vlast, a nedugo zatim pod Austriju. Dobro organizirana Austrijska vlast donijela je prosperitet ovom kraju, pogotovo izgradnjom uskotračne željezničke pruge "Parenzana". Razvitak trgovine pridonijelo je intenziviranju poljoprivredne proizvodnje, posebno voćarstva i povrtlarstva. Obrtništvo je također doživjelo procvat. Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora. Pariškim Sporazumom o miru sa Italijom Završje je pripalo FNRJ Jugoslaviji.  Zbog ekonomskih i političkih razloga uslijedilo je masovno iseljavanje, tako da od nekadašnjih devedeset obitelji sada u samom gradiću živi četrdesetak stanovnika.

Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu.

Pubblicato in Groznjan
Giovedì, 18 Luglio 2013 00:00

Vrnjak

Scritto da

Na cesti koja prolazi dolinom Šterne skreće se nakon Marušića na kolni put koji se uspinje nalijevo, uz desnu obalu potoka Bazuje. Nakon 1 kilometra prelazi se mostić od željeznih pragova punjenih šljunkom. Ovdje je nekoć postojao mlin, od kojega su preživjeli samo temelji. Prelazimo zatim na lijevu obalu, da bismo nakon 2 kilometra daljnjeg uspinjanja stigli do tog sasvim napuštenog sela, smještenog na visini od 320 metara. Prazne kuće, bez vrata i prozora, puteljci zarasli u bagreme - sve to stvara sumoran ugođaj. Crkvica je smještena 50 metara iznad sela, na uzvišici s koje pogled dopire daleko. Napušteni su i ona i groblje, smješteno uz crkvu. Bila je posvećena Blaženoj Djevici Mariji Žalosnoj, a potječe iz 1892., o čemu svjedoči godina urezana u vapnenac na portalu. Posvećena je 1901. Kroz raskriljena vrata ukazuje se unutrašnjost, u kojoj se još uvijek nalazi oltar, dok je ostali inventar uklonjen. S uzvišice na kojoj se crkva nalazi pruža se pogled na selo u podnožju. Crkva ima dvostruku preslicu, bez zvona. Do 1930. pripadala je šternskoj župi, a onda je pripojena onoj sa sjedištem u Brdima. Pred selom se nalazi pobrđe Gradinja ili Gradenje, koje završava vrhom Fineda. Okruženo je kestenima, hrastovima i voćkama, ispresijecanima neobrađenim površinama koje se koriste kao pašnjaci za koze i konje.
Nakon crkve stočni se put uspinje pobrđem do Dugog Brda, također gotovo sasvim napuštenog seoceta. Potok Bazuja protječe zapadno od sela. Izvire u Brdima, a ponire u jamu na rubu asfaltirane ceste koja od Marušića vodi prema Šterni. Nekoć su tu radila dva mlina.

 

Pubblicato in Groznjan
Giovedì, 18 Luglio 2013 11:00

Šterna

Scritto da

Smještena na pitomom platou ispresijecanom vodenim tokovima. Oblast Šterne bila je nekoć vrlo velika. Uključivala je Kuberton, Topolovec, Kućibreg, Čepiće i Gradinju. U starini je bila poznata kao Grožnjanska Cisterna jer je i pripadala Grožnjanu. Toponim Šterna kraći je oblik od Cisterna, a potječe od nepresušnog izvora koji ovdje napaja šest jaraka u dolini sjeverno od crkve. 1067. ovaj je feud, tada poznat kao Steina, njemački car Henrik IV. ustupio biskupu Freisinga. 1102. markiz Ulrich II. daruje Šternu akvilejskoj patrijaršiji, koja daje u feud novigradskom biskupu. Patrijarsi Šternu ustupaju 1260. Almerichu XXX. iz Svetog Juraja na Mirni. Zatim prelazi goričkim grofovima, a polovicom 13. stoljeća postaje dijelom momjanske gospoštije. Kada je 1358. Venecija kupila Grožnjan s čitavom Grožnjanštinom, i Šterna je postala venecijanskim posjedom. Pošto je 1420. Venecija osvojila patrijarhov dio Istre, Šterna prelazi pod upravu Pietrapelosa, a 1564. dijelom postaje feudom obitelji Gravisi, a dijelom obitelji Del Bello.
Tijekom rata između Venecije i Cambraiske lige, koji je potrajao od 1508. do 1516., Šterna stradava od čestih napada plaćeničkih skupina obiju vojski. Mjesto se nalazi na visini od 304 metra, a naseljeni dio nešto je uzdignut u odnosu na crkvu smještenu u blagoj udolini kraškoga tla. Neožbukane kuće dijelom su izgrađene od sivog pješčanika, a dijelom od bijelog vapnenca. Šterna je mjesto do kojega se stiže cestom što pred Kaštelom, približavate li mu se s južne strane, skreće nadesno. Ta cesta jasno razdvaja sjeverni laporasto-pješčanički pojas od južnog vapnenačkog.Župna crkva bila je u prošlosti prostrano zdanje i bile su joj podložene crkve na pripadajućem joj području. Zvonik je podignut 1791., a na njegov osmerokutni tambur nastavlja se stožasti šiljak. Crkva je odvojena od zvonika, sagrađena je 1746., o čemu svjedoči natpis na bijelom arhtiravu, a 1753. posvetio ju je novigradski biskup Leoni. Šterna je u Na sjeveru, na visini od 383 metra, nalazi se groblje s crkvom sv. Kancijana, produžena 1885.
U unutrašnjosti, lišenoj ukrasa, nalazimo samo veliko raspelo i jednostavan oltar s dragocjenim drvenim retableom s kraja 16. stoljeća. 1525.g na poziv Venecije doseljavaju se slavenske obitelji koje obrađuju zarasla polja te zanatlije iz Furlanije i Karnije. U upravnom smislu Šterna je pripadala Općini Grožnjan sve do svršetka Drugog svjetskog rata, tako da je kroz naredna stoljeća dijelila povijest Grožnjana, osim razdoblja od 1947.g.. do 1954.g. jer je Šterna Pariškim Mirovnim sporazumom iz 1947.g. odmah pripala FNR Jugoslaviji, a Grožnjan je do 1954.g. pripadao zoni B Slobodnog teritorija Trsta.  Šterna je sada područje poduzetnika i poljoprivrednika.

 

Pubblicato in Groznjan
Pagina 88 di 89

Domanda

Invalid Input

Please let us know your email address.

Please let us know your message.

Digita i caratteri Invalid Input

Invalid Input

da se moji osobni podaci pohrane u Općini Grožnjan - Comune di Grisignana i da se koriste za slanje odgovora .Više možete pročitati u Zaštita osobnih podataka.

Contattaci

Općina - Comune di: Grožnjan  Grisignana

Umberta Gorjana 3
GROŽNJAN-GRISIGNANA

Tel: 052 / 776 349
Tel:  052 / 776 131
Fax:  052 /721 131

opcina@groznjan-grisignana.hr
info@groznjan-grisignana.hr

Orario di lavoro per i clienti

SINDACO/DIPARTIMENTO AMMINISTRATIVO UNICO

lunedì                  8:30-13:30
martedì              15:00-17:00
mercoledì             8:30-13:30
venerdì                8:30-13:30

 ©: Općina • Comune di: Grožnjan -  Grisignana, Izrada: Studio WEB ART